Ja sam boja kraljica, vole me i odrasli i djeca. Ja sam boja ljubavi i sreće i nitko mi odoljeti neće. Kako se zovem svatko od vas zna: ja sam crvena!
Baš sam lijepa sama sebi, a sigurno se sviđam i tebi. Od mene te ne boli glava jer ja sam lijepa boja plava.
Žuto sam obojala limun i bananu i cvjetiće na livadi proljetnoj, a ima me i u zlatnom suncu što se smiješi djeci sretnoj.
Boja sam zelena ja, mislim da me vole djeca sva. To je zato što imam čarobne moći- baš sam pravi odmor za oči.
Pogodi koja sam ja boja! ima me na naranči i mrkvici, baš se sviđam dječici. vesela sam, vatrena i vragolasta! Ja sam boja narančasta!
|
Mene ponekad djeca iz kutije ukradu Jer im jako sličim na čokoladu. Nisam baš od svih boja najljepša, ali to me ne vrijeđa. Ponosna sam boja smeđa!
Kada u crvenu kapneš malo bijele evo još jedne boje vesele! Djevojčice me vole više od dječaka. ja nisam kao boja svaka, nježna sam i krhka ko mimoza. ja sam boja roza!
Za nas dvije kažu da prave boje nismo, ali za svijetliti ili tamniti ostale boje spremne mi smo. Svi nas znaju, zemaljska kugla cijela! mi smo crna i bijela!
Kada se ove dvije potuku i za kose vuku, rasplaču i svađaju oko toga koja je za što kriva nastanem ja, boja siva!
A mi se djeco nemojmo tući ni svađati već se idemo bojama poigrati !
|
|
DANI BEZ VRTIĆA
Danas je lijep dan, ali za sad nema vrtića ni škole. Nema veze, ja uzet ću papir i boje, sva djeca svijeta to vole!
Nacrtat ću jedan cvijet, cvijeće voli moja mama. On će joj biti prozor u svijet i nikad neće biti sama.
Nacrtat ću sunce za baku da joj stare kosti grije, kada je vani zima i led, da joj nikad hladno nije.
Nacrtat ću još i brod za tatu da može iz kuće loviti ribu, lutku za seku da lakše zaspe, a braci jednu malu šibu.
|
Šalim se samo, za bracu loptu s kojom će se igrati u kući, pa će me valjda prestati svaki dan za kosu vući.
Neću zaboraviti ni djeda moga koji priča najljepše priče, sada je kući s bakom, malo ga, kaže, boli noga.
Njemu ću kupiti knjigu i štap jer uskoro ćemo opet u šetnju ići, a u knjigu ćemo pisati nove priče koje će, nadam se, i do vas stići!
|
|
MALA GLISTA
Jedna je mala kišna glista sišla sa žuto-zelenog lista.
Tražila je svoju mamu da u sendvič joj stavi sir i salamu i da je poljubi prije škole, to sve male gliste vole.
Ali mame u blizini nije bilo, valjda joj se nije nešto dogodilo?! Valjda je nije neka druga mama odnijela za ručak svojim ptičicama?
Na list sjela je mala glista, u glavi joj ružnih misli trista: što li će ona bez svoje mame već noć se bliži, a boji se tame. Plakat je stala mala glista i suza za suzom pada s lista, o vrati se mama, dobra ću biti nikad te više neću naljutiti!
|
Vrati se mama na list svoj, strašno mi treba zagrljaj tvoj. I tako usne mala glista, u suzama zamotana u dva lista
Probudi je zagrljaj, topao i nježan, poznati glas i poljubaca čitav svežanj. Sretna je glista, vratila se mama, u dućanu je bila, više nije sama.
Ludice mala, mama joj kaže, suze joj briše: ne ostavljam te nikad više!
|
Tekst napisala : odgojiteljica Sandra Dragutin Vrljevac, DV Vidici
No Comments