SLUŠAMO, RAZUMIJEMO I IZRAŽAVAMO SE:
Emocije u komunikaciji
Za uspješnu komunikaciju važno je moći se uživjeti u emocionalno stanje druge osobe i razumjeti njen položaj i osjećaje (empatija).
(zabrinutost jer nekog člana obitelji boli, smijeh kad se svi smiju premda mu svaki puta nije jasno što je smiješno…)
OKO 3. GODINE DJECA POSTAJU SVJESNA DA DRUGE OSOBE IMAJU VLASTITE OSJEĆAJE, RAZLIČITE OD NJIHOVIH, TE PRIKLADNIJE ODGOVARAJU NA TE OSJEĆAJE.
DJECA MOGU:
- Prepoznati i imenovati radost, tugu, ljutnju i strah na osnovu lica i govora tijela
- Biti osjetljiva za potrebe osobe koja ima teškoću
- Razumjeti kako se drugi osjećaju na osnovu promatranja njihova neverbalnog ponašanja
RODITELJI MOGU:
- Poticati dijete da uloži napor kako bi razumjelo položaj i osjećaje osoba u nevolji- npr. starija susjeda treba pomoć, izgubljeni pas, član obitelji je u posebnoj situaciji (sestra izgubila mobitel…) ili se u vrtiću nekome dogodilo nešto ružno.
- Komentirati situacije o kojima dijete čuje putem medija i razgovarati o tome kako nepoznatim osobama pomaže društvo, kako obitelj može pomoći, kako dijete (potresi, izbjeglištvo…)
- Osigurati da dijete čuje roditelja u situacijama kada izražava svoje potrebe, određuje djetetove granice u odnosu na druge i kad je u pitanju djetetova sigurnost. Ako roditelj pri tom jasno izražava sebe i svoje granice, daje djetetu priliku da ga upozna („Tako je to kod moje mame“). Primjerice: „Marko, zanima me što mi želiš reći, ali sad te ne mogu pažljivo slušati jer me zanimaju vijesti na Dnevniku. Molim te da se strpiš. Čim vijesti završe, pažljivo ću te saslušati. Možeš li ti to? Što ćeš raditi dok ja budem gledala vijesti?“
IGRATI SE S DJETETOM:
Pripremila : psihologinja Ivana Vukšić
No Comments