Djevojčica Mara često je bila sama. Na livadi punoj cvijeća, igrala se bezbrižno svakoga dana, ali bila je malo žalosna jer su joj nedostajali prijatelji.
Kako li si samo lijep, tvoja krila su tako šarena. Kako se zoveš?- upita ga djevojčica.
Ja sam leptir Šarenko.
Hoćeš li se igrati sa mnom?- Upita djevojčica?
Šarenku je djevojčica odmah mila bila, pa se s njom uhvatio u ples leptira i zajedno su trčali po livadi krasnoj. A onda mu je djevojčica otpjevala pjesmicu.
„leptiriću, šareniću, sleti meni na ručicu
Da ti vidim boje, kad na dlanu stoje.
Ja bi tebe nacrtala, bojicama obojala,
Ali ne znam kako, malena sam jako.
Dok je gazila nogicama po travi, iz neke travke netko se javi. Malen mrav podno gljive šeta i tužan traži prijatelja.
Sa nama dođi, u igru pođi, skupa ćemo oko cvijeća plesati, proljetnom suncu se radovati.- Djevojčica se nasmije malom mravu. I njih troje krenu u igru, šalu.
Sad su se tri prijatelja igrala, djevojčica, leptir i mrav.
Tko se ovdje igra, kome je cvijeće milo? – Proviri iza latice jedna pčelica i nasmijano stade pljeskom dozivati.
„Ta-ta-ta-ta,ta-ta-la,
Kroz travicu, na laticu,
Pjevam sada s vama ja.
Na livadi zelenoj, u visokoj travi, igrala se djevojčica, sa pčelicom i mravom malim.
Gle veselja, svugdje pjesme, djevojčica od radosti, prstićima pljesne. Samo se vrti u krug oko cvijeća, a njeni prijatelji u pratnji pjesme, veselo skakuću i zajedno se vesele.
Četiri prijatelja, sad se već zna, svakoga dana na livadi se šeću, pjevaju pjesmu i radosno plješću.
„ leptiriću šareniću, sleti meni na ručicu,
Da ti vidim boje, kad na dlanu stoje.
Ja bi tebe nacrtala, bojicama obojala,
Ali ne znam kako, malena sam jako.
Pripremila : odgojiteljica Natalija Gobin, DV Vidici
No Comments