U vremenu od 18.04. do 20.04.2018.god. u Tuheljskim toplicama održan je državni stručni skup za odgojitelje s temom „Cjeloživotnim učenjem do kvalitetnoga stručnog usvršavanja“.
„Profesionalni razvoj odgojitelja-refleksivnog praktičara u kontekstu suvremenoga dječjega vrtića“, prof.dr.sc.Mirjane Šagud, kao prvo izlaganje ovog stručnog skupa, dalo je naslutiti visoku stručnu vrijednost skupa te potvrdilo svima nama nužnost kvalitetnog profesionalnog razvoja kao ključnog dijela našeg osobnog i profesionalnog identiteta.
Posluživši se riječima djeteta iz slikovnice „I ja sam 950“ viša savjetnica za međunarodnu suradnju mr.sc.Sanja McMurtry na interesantan i neposredan način upoznala nas je s dimenzijom obrazovanja, a Tea Režak s mogućnostima i jednostavnošću virtualnog umrežavanja sa Zajednicom praktičara Europe putem e-Twinning platforme. Da je sve to doista i moguće i koji su dosezi ovakvog umrežavanja i suradnje mogli smo čuti tijeko neformalnih susreta s odgojiteljima za vrijeme trajanja stručnog skupa.
Ipak ono što smo svi s nestrpljenjem čekali, jer ujedno daje i mogučnost usporedbe s našim postignućima bile su prezentacije odgojitelja dječjih vrtića pod zajedničkim nazivom „Refleksivna praksa – osnova unapređivanja odgojno obrazovnog procesa i podrška profesionalnom razvoju odgojitelja“.
Među 11 vrtića s područja Hrvatske, dječji vrtić“ Šibenska maslina“ – odgojitelji dječjih jaslica „Vidici“ predstavili su u svojoj prezentaciji „Inovativnim promišljanjem i djelovanjem do kvalitetnog razvoja odgojitelja“. Govorili smo o koracima koje smo na tom putu prošli, o nužnosti zajedničkog rada kojemu je u osnovi fino, osjetljivo i zahtjevno „tkanje“ kvalitetnih međuljudskih odnosa, bez kojih je nemoguće kretanje prema višoj razini kvalitete rada .
Poštivanje osobnosti, potencijala, ambicija i strahova svakog odgojitelja čini te odnose jedinstvenima i obilježava razvojni put svakoga od nas. Šireći prostor za igru i istraživanje otvaranjem vrata svojih soba dnevnog boravka primjenili smo svoja znanja i vještine prilagođavajući se novim uvjetima rada. Radeći refleksije vlastite prakse postali smo svjesni svojih jakih strana kako neprocjenjivih resursa, te razvili vlastitu autonomiju i prepoznatljivost.
Zajednicu učenja prepoznali smo kao mogućnost vlastitog stručnog rasta. Na susretima Zajednice učenja bez straha od kritike razvijamo vještinu jasnog i argumentiranog iznošenja misli, ideja i postignuća, što je, uz utemeljenost na suvremenim teoretskim postavkama bila i glavna značajka naše prezentacije na državnom stručnom skupu.
No Comments